Jezik

eng

Pratite nas

FEST INTERVJU: OGNJEN PETKOVIĆ, POMOĆNIK REDITELJA PURIŠE ĐORĐEVIĆA NA FILMU “USTA PUNA ZEMLJE“

 

Ognjen Petković bio je pomoćnik reditelja Mladomira Puriše Đorđevića na filmu "Usta puna zemlje" prema istoimenom romanu Branimira Šćepanovića, koji zatvara  51. FEST.

Petković je, kako kaže, imao privilegiju da na ovom projektu bude najbliži saradnik velikog srpskog reditelja o čemu kaže: 

- Iako sam Purišu upoznao ranije u KPGT-u sve je počelo u stanu naše kostimografkinje Branke Kulijer. Ali pre toga me je pozvao Ljubiša Ristić i pitao da li želim da pomognem Puriši da napravi film, i bila je to i čast i privilegija. Počeli smo sa pripremama koje su trajale od marta, aprila prošle godina sa idejom da snimanje krene jun-jul, tako da Puriša, budući da izlazi na konkurs FCS-a sa piscem kakav je bio Brana Šćepanović, ima scenario i urađenu knjigu snimanja. U međuvremenu se sve to menjalo, razmišljalo se o lokacijamna, o kastingu. Naravno bila je i čast i privilegija i nastao je, mislim, odličan film- smatra Petković i dodaje:

- Tehnologija i tehnika napreduju naverovatnom brzinom i to se posebno vidi na filmu i naravno da smo morali da Purišu uputimo u određene tehničke i tehnološke stvari, ali sa druge strane on je imao neverovatne ideje i njegovo je razmišljanje neverovatno sveže. Imao je neverovatan nerv, a to je bilo presudno da napravi u životu sve što je napravio. Puriša je čovek koji je stalno radio. Pisao je. Pisao je na pisaćoj mašini, nije koristio računare. To je govorilo da je on nekim razmišljanima posvetio vreme. Nekada su to bila neka uputsva, nekada pisma saradnicima u kojima je sapoštavao svoje mišljenje i razmišljanja.Ognjen je najpre završio glumu, pa doktorirao audiovizuelne umetnosti i počeo da se bavi filmom.

-  Radio sam do sada kratke filmove, ali postoji dokumentrac do koga mi je stalo, iako me FCS ignoriše, ali kao što sam jednom rekao, ni Živku Nikoliću nikada nisu dali pare. Ipak završavam taj dokumentarac.

O tome da li je gluma primarna profesija, ili je režija preuzela taj primat Petković kaže:

- Sve zavisi s kojim intencijama ulazite u glumu, da li je to neka unutrašnja potreba da se uobličava svet kako ga vi vidite ili želite da se eksponirate. Tako i u režili, filmu: da li vi želite da zaradite od toga, da li želite da  imate slavu ili želite da se bavite filmom onako kako treba da se radi. Ako se radi film onako kako treba da se radi, to je žrtva. Ako niste umrli i ponovo se rodili radeći film- film neće valjati. Ako ne prokrvarite, ne prođete Golgotu, ne prođete jedan rolerkoster emotivni i fizički, film ne može da valja.

Prema Petkovićevim rečima dokumentarac koji završava uzburkaće duhove jer je tema ozbiljna:  

- Reč je o zloupotrebi antibiotika i načinu na koji su prisutni u svakodnevnom životu i priči koja je krenula od gluvih osoba. Radeći sa ovim ljudima došao sam do informacija kako su velikom broju dece sedamdesetih i osamdesetih uništili kranijalni nerv nakon što su ambulantno dobili streptomicin ili gentomicin ili neki drugi ototoksični antibiotik muskulaturno, kada su primili injekcije. Ali ono što je najstrašnije je da se ti antibiotici i danas koriste, i ne samo da se koriste nego se zloupotrebljavaju. Sa njima se prskaju paprike, jabuke se prskaju.

Na pitanje da li je film u stilu  Majkla Mura, Ognjen Petković kaže:

- Srbiji je potreban Majkl Mur, pa makar, samo u ovom slučaju, ta uloga pripala meni.

Petković sprema još dva filma, jedan je „Katar“ drugi je „Povratak“:

- „Katar“ je kamerna priča o trojici prijatelja koji žele da odu u Katar kao fizički radnici i da na taj način reše svoje životne probleme. Dolaze iz Bosne i iz Hrvatske i stacionirani su u ilegalnoj kafani u Novom Sadu. U predvečerije političkih izbora razne intrige dešavaju se između njih. Vidimo na čemu generacije odrastaju, Katar nije geografska odrednica nego dijagnoza društva. Mislim da je ovaj film, iako afirmisan kao pozorišna predstava, potreban ovom društvu. „Povratak” je priča koja se dešava u Vukovaru gde sam rođen i govori o porodici koja je razbijena tokom rata. Prvobitni naziv je bio „Vraćam se odmah... Good“ po jednom tamošnjem grafitu i govori o sinu koji se nako smrti majke vraća da vidi sestru i oca koji ima novu porodicu...

U međuvremenu, dok se realizacija filmova ne dogodi Petković igra svoje predstave:

- Imam predstave na redovnom repertoaru KPGT-a, „Upotrebu čoveka“ sa Borisom Lješevićem, u periodu života sam i iskustva kad mi se rade projekti koje vredi raditi i u pozorištu i na filmu. Umem dosta toga da uradim i u građevini pa se ne bojim za svoj opstanak- zaključije Petković kroz osmeh.

Galerija

SPONZORI

 
 
Knjaz Miloš
 
 
 
Italijanski kulturni centra